Slučaj “Fičen”…

Milorad Dodik – pajac opasnih namjera, postao je najopasniji za sebe, jer se, iz dana u dan, samourušava kao stara, satrula zgradurina, nikom poodavno potrebna.
Kada se sagledaju njegovi nastupi lako je konstatovati da je njegovo survavanje niz političku, ljudsku, moralnu, civilizacijsku strminu nezaustavljivo.
Primitivac za kojim niko neće žaliti, sem klonova koje je stvorio, za dvadesetak dana zauvijek će se sam odvući, praćen dubokim prezirom svakog normalnog čovjeka, na sam kraj margine političke scene ali i u najdublje, najtoksičnije i najsmrdljivije dijelove kanalizacije koju je stvorio svojim vulgarnim varvarskim ponašanjem, zločinačko kriminalnim djelovanjem, uzurpatorskim, petokolonaškim postupcima. Šta će nakon toga sa njim biti manje je bitno od činjenice da će konačno to političko smeće biti uklonjeno.

Posebna sjednica poodavno srušene Narodne skupštine pokazala je sav jad, bijedu i strah propalog šibicara, koji uvijek iznova radi jedno te isto – teroriše javnost svojom navodnom hrabrošću a epilog terora je njegovo uzmicanje i skrivanje iza nekoliko preostalih razrušenih dijelova zidova parlamenta Republike Srpske.
Dodik je najavljivao kako neće dozvoliti dolazak novog ambasadora Njemačke u BiH, dva puta u Predsjedništvu BiH glasao protiv, povukao entitetski veto i na kraju ni on niti bilo ko od pripadnika Sekte koji ga još samo iz straha od odmazde njegovih batinaša prate, nije glasao za tu odluku.
Pajac opasnih namjera u “slučaju agreman Tomasu Fičenu, novom ambasadoru Njemačke u BiH”, pretvorio se u prestravljenog miša koji, sav poderan, bježi što dublje u sopstvenu mentalnu septičku jamu kako bi se sakrio u pokušaju da niko ne vidi njegovo jezivo drhtanje.

“Zaključci” koje su, prostom većinom, donijeli Sektaši&Orkestar za sahrane Republike Srpske, koji će prestati svirati već na dan Opštih izbora, o “davanju agremana NSRS ambasadoru Njemačke” i “osuda rezolucije Bundestaga” samo su dodatno popečatili teško Dodikovo survavanje u najdublju i najtoksičniju kanalizaciju koja i jeste njegovo prirodno stanište.

Upravo “zaključci” koji, naravno, ne znače ama baš ništa, pokazuju koliko je Šibicar ishlapio, koliko je bez ikakve kreacije, sav utonuo u živi mulj sopstvenih poraza, više nije u stanju osmisliti ni najjeftiniji trik kojim bi bar imao teoretsku šansu da prevari Opoziciju koja je povukla jedini normalan, politički ispravan, potez – nisu došli na zasjedanje niti pružili priliku Pajacu da pokuša izvesti neki štos.

Cijela jadna, providna, plića od suvog potoka, zamisao mamlaza Dodika, izgubljenog u vremenu i prostoru, sastojala se u tome da Opozicija dođe i zatraži od njega da održi zahtjev o vetu – neodobravanju agremana njemačkom ambasadoru.
Da je to Opozicija učinila postala bi saučesnik u novom Dodikovom zločinu prema sopstvenom narodu, jer bi desetine hiljada Srba koji žive od rada u najmoćnijoj zemlji u EU, dovela u realnu opasnost da ostanu na ulici.

Niko ne zna kakav bi bio odgovor Njemačke na takav luđački postupak, kao što će odgovora sigurno biti na Dodikove najprostačkije uvrede i postupke spram te države koja, svakako, nije neprijatelj nikog iz BiH, samim tim ni Srba, kojih na desetine hiljada živi u toj uređenoj, civilizovanoj zemlji.
Teško da u BiH ili pak, Republici Srpskoj, postoji porodica koja nema nekog svog da radi u Njemačkoj.
Samo ta činjenica govori koliko gigantski je Dodikov idiotluk.

Idiot poput njega i treba da ode, što će se i desiti.
Koliko je rejting poena izgubio današnjim “domino efektom” koji je primijenio sam na sebi, nije ni bitno.
Ionako je u tolikom zaostatku za Jelenom Trivić, kandidatom Opozicije, da je ne može više ni teoretski stići.

Slobodan Vasković